26.04.2008., subota

Zbog čega se 1. Maj obilježava kao praznik rada

Povijest međunarodnog dana radnika i radnica Proslava Prvog Maja (eng. May Day) nije, kako to mnogi misle, „dar“ partije iz bivšeg sistema i dan koji je Partija izmislila. Povijest Prvog Maja seže još u drugu polovicu 19. stoljeća. Ona se izvorno veže uz Haymarketški masakr koji se zbio 4. Maja 1886 – kada je oko 180 policajaca došlo raspustiti radničku skupštinu koja se održavala na Haymarket trgu u Chicagu kao odgovor na policijsku brutalnost prethodnih dana. Naime, cijela priča izvorno seže u borbu radnika za osmosatno radno vrijeme, koja je izvorno pokrenuta od strane Australskih radnika još 1856, kada su oni na 21. travnja odlučili obustaviti strojeve kao znak protesta i borbe za svoja prava. Borbu za osmosatno radno vrijeme ubrzo su prihvatili i Američki radnici, te su odredili da bi njihov dan protesta trebao biti Prvi Maj. Tako je Prvog Maja 1886 oko 200 000 radnika i radnica u Chicagu napustilo svoja radna mjesta i krenulo u marš ulicama zahtijevajući osmosatno radno vrijeme kako bi njihov život bio organiziran po principu „8-8-8“, odnosno 8 sati za rad, 8 sati za odmor i 8 sati za njihovu dokolicu – slobodno vrijeme. Štrajku su se pridružili i radnici i radnice tvornice McCromick Harvester Works. Ali 3. Maja poslodavci su odlučili da štrajku treba doći na kraj te su poslali svoje „razbijače štrajkova“ na radnike. Kada su razbijači došli nastao je sukob između njih i radnika te je intervenirala policija ubivši četvero radnika i ranivši mnoge. Kao odgovor na ovaj događaj 4. Maja, anarhisti i radnički aktivisti sazvali su za 20:30h mirnu skupštinu na Haymarket trgu gdje se trebalo raspravljati o daljnjim tokovima borbe i o odgovoru na akcije policije. Oko 22h kad je skup bio pri kraju došla je policija sa zahtjevom raspuštanja skupštine no tada je netko iz gomile, u kojoj je preostalo oko 200 ljudi, bacio bombu ubivši jednog i ranivši nekoliko policajaca. Policija je uzvratila paljbu i ubila još sedmero svojih policajaca (kasniji medicinski pregled je potvrdio da su policajci umrli od „svojih“ metaka, a i oni ozlijeđeni su također ranjeni tim metcima) i gomilu radnika i radnica (do danas nitko nije utvrdio koliko je točno radnika umrlo). Nakon događaja uhićeno je devetoro anarhista i radničkih aktivista, no jedino je puštena Lucy Parsons. Suđenje ovim aktivistima bilo je namješteno i puno kontradikcija, a nikad se nije našao ni jedan dokaz koji bi upućivao da su bombu bacili optuženi (počinitelj nikad nije uhvaćen). Naprotiv, mnogi od optuženih nisu tada ni bili nazočni na mjestu događaja. Ali, njima se nije sudilo radi ubojstva već radi njihovog aktivizma – radi njihove borbe za svoja prava. Tako je i u optužbi pisalo da su oni osuđeni radi svojih govora i pamfleta koji su nadahnuli štrajk koji je kulminirao ubojstvom policajca. Prilikom čitanja presude sudac je rekao: „Osudite ove ljude, neka budu primjer drugima, objesite ih i spasite naše institucije!“. Od osmero osuđenih četvoro njih (Albert Parsons, Adolph Fischer, August Spies i George Engel) obješeno je 11. studenog. 1887. Louis Lingd izvršio je samoubojstvo uoči vješanja, Michael Schwab i Samuel Filden osuđeni su na doživotnu robiju a Oscar Neebe na 15 godina zatvora. U čast ovim žrtvama i ovom događaju , koji su kroz svijet prenijeli marljivi aktivisti, ponajviše Lucy Parsons, Prvi Maj počinje se diljem svijeta slaviti kao Međunarodni dan radnika i radnica. Iako je ovaj dan nastao kao borba radnika za osmosatno radno vrijeme, on nije izgubio na svojoj važnosti, jer on će ostati središnji dan radničkog pokreta dokle god se u svijetu krše radnička prava i izrabljuje radnička klasa. Na spomeniku žrtvama Haymarketškog masakra upisano je „Doći će dan kada će naša šutnja biti močnija od vašeg blebetanja!“ Dan otpora, a ne dan odmora! Danas nije praznik rada – dan kada bi trebali sjediti kod kuće i pokušati barem na jedan dan zaboraviti svakodnevni napor i odmoriti se. Danas nije praznik rada – dan kada ćemo izaći sa svojeg radnog mjesta zadovoljni što smo dobili nekoliko „slobodnih dana“, željni predaha i zahvalni državi što nam je omogućila trenutke „odmora“. Isto tako, 1. Maj nije još jedan od onih ispraznih praznika u kojem se kuha grah i slušaju naštrebane fraze. Naprotiv! 1. Maj nije praznik zaborava i odmora već je to dan elementarnog humanizma – jer je jedino radnik čovjek po sebi dok je vlasnik ili poslodavac na puno nižoj evolucijskoj razini, on je nešto poput ljigave gliste-parazita koja siše životnu energiju radničke klase. Danas je dan kada se moramo sjetiti stoljetne radničke borbe – koja je današnjim radnicima uspjela osigurati neka od temeljnih radničkih prava – kraći radni dan, bolje uvjete rada kao i kakvu-takvu zdravstvenu zaštitu. Ali, isto tako moramo znati da toj borbi nije došao kraj, te da nije na nama da ležimo u kući i prisjećamo se slavne radničke borbe, već se još puno toga treba napraviti sve dok se ne postigne konačni cilj – kraj eksploatacije svih radnika te njihovo vlasništvo nad sredstvima, kao i plodovima, proizvodnje. Tek tada će 1. Maj postati praznik rada, dan kada će se stanovnici novog (pravednijeg) socio-ekonomskog sistema prisjećati slavne radničke borbe koja je uspjela jednom za svagda začepiti usta, i djelovanje, mračne prošlosti – ispunjene eksploatacijom, ratovima i patnjom većine svjetskog stanovništva. U trenutku kada čelični zakon tržišta počinje gaziti po stoljetnoj borbi radnika za svoja prava, paralelno počinju nicati neoliberalni sindikati – što je samo po sebi apsurd (contradictio in adjecto) – i na sva zvona pozivati radnike na tzv. „fleksibilizaciju rada“, „socijalni dijalog“ odnosno, počinju pozivati na klasni mir i poslušno klimanje glavama pred zapovjedima poslodavca (po totalno krivoj logici „što je dobro za poslodavca, dobro je i za radnika“). Ti sindikati – čija bi zadaća trebala biti zaštita radničkih prava – kao da nisu svjesni da su pojmovi poput „fleksibilizacije rada“ i „tržišta“ u direktnoj suprotnosti sa radničkim pravima. Tržište je arena u kojoj se konkurencijom, jedan kapitalist bori protiv drugog kapitalista kako bi ostvario što veći profit. Odnosno, to znači, po samom zakonu kapitalizma, da kapitalist u robu, koju prodaje na tržištu, mora uložiti što manje (imati što manje troškove proizvodnje) a prodati je što je moguće skuplje (izvući što veći profit). Za kapitaliste u troškove proizvodnje ulazi i cijena rada – što znači da će kapitalisti, sukladno samom zakonu kapitalizma, stalno težiti ka što jeftinijoj radnoj snazi. Kako bi mu se osigurala jeftina radna snaga – država i sindikati kao posljednji lingvističko-modni hit počinju koristiti pojam „fleksibilizacije rada“. A taj pojam ne znači ništa drugo do radikalno rezanje socijalnih i radničkih prava (prava na 8-satni radni dan, oformljenje nezavisnih sindikata, borbe za veće plaće, bolje uvjete rada kao i pravo na štrajk i dr.) . Otuda i novi prijedlog Zakona o Radu koji i u svom samom nacrtu ukida i ono malo radničkih prava koja su im ostavljena na siromašno korištenje. Uz vlasti i neoliberalni sindikati na sva zvona počinju hvaliti nastajanje slobodnih trgovinskih zona (u kojima se u cijelom svijetu stvara stroj koji melje elementarna radnička prava) kao i privatizaciju (prodaju radničkih tvornica kapitalistima). Oni vam govore kako je fleksibilizacija nužna za ulazak stranog kapitala gdje će vam na početku biti teško (odnosno oni će vas izrabljivati) ali će vam kasnije opet vratiti vaša (izgubljena) prava, pojednostavljeno vam govoreda treba uništiti ono za što ste se stoljećima borili. Mi njima kažemo, da samo maloumne budale mogu najprije rušiti pa potom to isto ponovno graditi. Nadalje govore oni kako je najvažnije sve zaposliti, makar bilo po ekstremno lošim uvjetima, bitno je da svi rade – pa makar od te plaće neće moći ni živjeti, ali više neće biti nezaposlenosti. Mi njima kažemo da se nijedan demokratski sistem, da bi bio demokratski, ne može graditi bez nezavisnih sindikata i zastupanja interesa radnika i radnica jer na kraju krajeva oni su ti za „koje se sve to i radi“. Ova floskula osim što je kontradiktorna u samoj svojoj suštini je i varka po svom sadržaju, jer nakon što je jednom kapital ušao u zemlju sa jeftinom radnom snagom (putem „fleksibilizacije“) neće ni težiti tome da poveća cijenu rada jer bi im to jednostavno značilo veće troškove proizvodnje što se kosi sa temeljnim kapitalističkim zakonom. Uz to da se plaća poveća, radnici i radnice, i dalje će biti u nepovoljnom i ropskom položaju, jer nikad neće moći doseći standard koji posjeduju njihovi šefovi, živeći u svojim skupim vilama, plaćenim od rada radnika, odnosno viška vrijednosti koji su zaradili radnom snagom drugih bića. Budući je zakon tržišta istovremeno anoniman i totalitaran tj. on prožima sve društvene odnose, on uz radnička prava i uništenje ljudskog dostojanstva uništava i sve ostalo što se nađe na putu stvaranja profita, stoga smo danas i došli do stadija kada je zbog zagađenja upitna egzistencija budućih pokoljenja. Iz ovih činjenica neoliberalni sindikati mogu se samo posramiti sami sebe, a to se najviše odnosi na sindikalne birokrate, jer su izdali borbu radnika u njenim temeljima i otvoreno pristali na kolaboraciju sa stranim i domaćim kapitalistima kao i sa državnommašinerijom koja ovu eksploataciju ozakonjuje. Mogu se sramiti toga što pozivaju radnike na „dobrovoljnu“ predaju kapitalistima i interesima kapitala, mogu se posramiti što pozivaju radnike da odbace svoja prava te se, naposljetku, mogu sramiti svojeg položaja koji su zauzeli u ekonomskoj hijerarhiji i ugazili sa još jednom čizmom na radničku klasu. Oni su od radničke borbe (prava radnika i štrajkova) napravili „unosan posao“ – zarađujući na patnji radničke klase. Ovakvom politikom kada sve komponente manipulacije – državni ili privatni mediji te sindikati – pozivaju na „fleksibilizaciju rada“ dovode nas do stanja kada Hrvatska sve više postaje periferijalna kolonija – razorena privatizacijom (bila ona „divlja“ ili pitoma, domaća ili strana) i sve većeg pada radničkih prava, sve više okupirajući autonomni prostor radničke klase. Ovakva situacija dovela je radnike do stupnja kada su prisiljeni šutjeti i u kojem se teško izboriti za promjene, već radnici i radnice trebaju samo biti „fleksibilni“. U ovakvim uvjetima sve više počinju blijedjeti priče o „kapitalističkom raju“ a kapitalizam se pokazuje u svojem pravom licu – nemilosrdnim, okrutnim i pogubnim za radnike i radnice. Ulaskom u kapitalistički raj, otvaranjem kapitalističkih tvornica, „siguran i dostojanstven“ posao ubrzo se pokazuje kao monoton posao, gdje se radni dan, upravo radi „fleksibilizacije“, povećava na 12 sati, ne postoje zdravstvena i mirovinska zaštita, a radnike i radnice se upošljava na određeno vrijeme, te im se isto tako zabranjuje sindikalno udruživanje, a na ulici možeš završiti „u roku keks“, samo ako se usudiš podignuti glas na svojeg poslodavca. Pa na ulici stoji onih, prema sindikalnim istraživanjima, pola milijuna nezaposlenih koji će te zamijeniti i neće se buniti već će još raditi i za jeftinije plaće. Od dostojanstvenog posla ostaje nam ono 2-3 tisuće kuna (većini zaposlenih u tercijarnom sektoru ni toliko) sa koje se jedva spaja kraj sa krajem, pokrivaju školski troškovi djeci, ali eto, tu postoji i kredit koji vam na trenutak olakša situaciju, ali i on kad-tad dođe na isplatu. Barem, za razliku od većine mladih vi možete dignuti kredit, jer, kako su to ovih dana rekli poslodavci prilikom otpuštanja 300 radnika i radnica Done, mlađa radnička snaga je bolja i efikasnija jer je ona „fleksibilnija“, a poslodavcima upravo to i treba. Aranžmani sa Međunarodnim Monetarnim Fondom, inozemno zaduživanje u suradnji domaćeg i stranog kapitala i rasprodaja radničkih tvornica kapitalistima doveli su radničku klasu u bezizlazan položaj ovisnosti prema korporacijskim močnicima. Oni se, s druge strane, nalaze u položaju u kojem mogu diktirati količinu i kvalitetu prava koju će radnici uživati. Cijeli ovaj i ovakav sistem brižljivo je upakiran u estetski pojam koji se naziva „nacionalnim interesom“ – gdje se putem pojma nacionalnog nastoje prikriti klasne razlike i klasna eksploatacija – te pozvati radnike da se predaju bezbrižnoj eksploataciji u ime ovog apstraktnog pojma. Mi kažemo da u klasnom društvu ne može i ne postoji „nacionalni interes“ već je on nužno interes vladajuće klase, kapitalista, i vladajuće ideologije, neoliberalizma. On je direktno okrenut protiv radnika i radničkih prava jer upravo je onaj taj u čije se ime treba odreći radničkih prava i u čije se ime treba prihvatiti „fleksibilizacija rada“ – jer nacionalni je interes Hrvatske priključiti se međunarodnim strujanjima – kapitalističkoj globalizaciji, zakonu slobodnog tržišta, borbe protiv terorizma od kojih jedino beneficira bogata manjina (80% svjetskog bogatstva posjeduje 20% svjetskog stanovništva) a gubi siromašna većina (80% svjetskog stanovništva egzistira na 20% svjetskog bogatstva). Kapitalistička globalizacija, zakon slobodnog tržišta i borba protiv terorizma pridonose tome da ove razlike iz dana u dan, sve većom progresijom, rastu. Kao što smo vidjeli cijeli ovaj problem je internacionalan pa stoga i naša borba, borba na lokalnom nivou, mora biti internacionalna – u suradnji sa radničkom klasom regije i svijeta. Više je nego očigledno da je kapitalizam u krizi, on više ne može rješiti niti jedan ključni problem svijeta (glad, ratove, terorizam, nadolazeću ekološku kataklizmu). On samo provodi još veću krizu. Mi rješenje vidimo ne u manje demokracije (kako to želi George W. Bush i njegova fašistička oligarhija) već u više demokracije. Rješenje je u radikalnoj transformaciji svih ekonomskih i društvenih odnosa tj. u direktnoj demokraciji. Na ekonomskom nivou kapitalizmu se trebamo suprotstaviti istinskim radničkim samoupravljanjem – koje se u povijesti, po nama, jedino pojavilo u anarhističkim kolektivima u španjolskoj tokom tamošnjeg građanskog rata. Ono što se zvalo samoupravljanjem u Jugoslaviji, SSSR-u, a danas se tako zove na Kubi, bila je samo varka, kako bi neka nova klasa – partijskih službenika/ica – uspostavila nove uzde na radničku klasu. Pojavila se klasa tehnokrata koja je uništila san o samoupravljanju na ovim prostorima. Za podatak dovoljno je uzeti da je samo 20% tvornica u Jugoslaviji bilo pod kakvim-takvim samoupravljanjem – stoga griješe oni koji primjere ovih država uzimaju kao svoj argument protiv samoupravljanja. Samoupravljanja ne može biti dokle god postoji ekonomska hijerarhija i dokle god radnici sami ne odlučuju unutar tvornice – ne posjeduju sredstva za proizvodnju i plodove rada. Samoupravljanje ne može biti dok jedni rade a drugi ne – te su tako na teret društvu (naravno opravdan je teret kod onih osoba koji su radi psihičkih ili fizičkih ograničenja u nemogućnosti da rade). Samoupravljanja nema dok u socijalnom bogatstvu uživaju oni koji ga ne stvaraju – paraziti. Sa druge strane, na političkom nivou, hijerarhijskoj državi trebamo se suprotstaviti direktno-demokratskim mjesnim zajednicama kojima je zagarantirana autonomnost i koje se na principu jednakosti uključuju u regionalne konfederacije, iz regionalnih u nacionalne, a iz nacionalnih u internacionalne. Država, koja je stoljećima bila aparat kojim je vladajuća klasa nametala svoje interesei uspostavljala svoj jaram nad masama ne može biti organizacija koja će nam donijeti slobodu – jer to bi se protivilo njenoj povijesno – društvenoj ulozi. Samo kroz mjesne zajednice radnici i radnice dobivaju mogućnost da svaki za sebe – individualno – odlučuju i sami kreiraju tokove svojih života. Ovakav tip demokracije mi nazivamo demokracijom bez političkih partija, odnosno, istinskom demokracijom. Kapitalisti i državne mašinerije ne žele i ne mogu rješiti probleme današnjice. Njihova religija im to ne dopušta – jer je ograničena ideologijom ekonomskog liberalizma. Na povijesnu pozornicu treba stupiti emancipacija čovjeka po čovjeku, kao dosad najuzvišeniji humanistički ideal. Povijest nas uči da vladajuća klasa nikada nije „darovala“ slobodu, već se za nju potlačeni sami trebaju izboriti, stoga će i emancipacija radničke klase biti djelo samih radnika ili se uopće neće ostvariti.

- 18:29 - Komentari (21) - Isprintaj - #

03.04.2008., četvrtak

NEĆU NATO!

Argumenata protiv NATO-a je koliko i metaka ispaljenih iz njihovih pušaka!

- 23:57 - Komentari (1) - Isprintaj - #

10.06.2007., nedjelja

MANIFEST NEOLIBERALIZMA (ko pročita - faca!)

Pismo adresirano “ljudskim ovcama” Od strane jednog od tvoraca “GLOBALNOG NOVOG SVJETSKOG PORETKA” Drago građanstvo, Vjerujem da je sada došlo vrijeme da vam otkrijem neke od zavrzlama kojima ste bili izloženi tokom posljednjih nekoliko desetina godina. Bilo bi dobro za vas da razumijete neke od tih stvari, tako da znate kako da se ponašate u Novom Svjetskom Poretku koji se sada formira na ovoj planeti. Mi želimo da budete u stanju da se potpuno uključite i integrirate u naše novo društvo. Na kraju krajeva, u vašem najboljem interesu je da to učinite. Prije svega, bilo bi dobro da razumijete neke od naših namjera, tako da možete lakše surađivati s nama. Ja vam ne mogu opisati s kakvim ćete se mukama suočiti ukoliko nam se pokušate suprotstaviti. Mi imamo načine kako izaći na kraj sa buntovnicima. Ja vam govorim ovo sada, zato što je sada prekasno da se stvari preokrenu. Oni dani, kada nas je neko mogao zaustaviti, odavno su prošli. Mi sada u potpunosti kontroliramo ovu planetu kao i njen financijski sistem zajedno sa svim glavnim medijskim izvorima i jednostavno ne postoji način da nas bilo koja nacija ili sila pobijedi. Mi imamo svoje oči na svakom nivou vlade svake nacije u svijetu. Mi uvijek znamo što se planira jer su naše uši i oči uvijek i svuda prisutne. Sve državne tajne su nama potpuno poznate. Kina je svojevremeno optužila američke medije da lažu u vezi Kosova. Oh, glupi ljudi, pa naravno da lažemo. Na taj način mi držimo ljude neuravnoteženim i neprestano izloženim kontroverznim situacijama, što nam je od velike pomoći. Zar niste gledali spektakle u vidu show programa? Neki od vas vjeruju da smo mi liberali a da su dobri ljudi konzervativci. U stvarnosti, obadvije ove grupe služe našim interesima. Nijedna partija ne postoji bez našeg odobrenja a također, nije im dozvoljeno baviti se stvarnim problemima. Mi stvaramo kontroverzne situacije na svim nivoima, tako da nitko ne zna što raditi. Tako, u cijeloj toj konfuziji, mi idemo naprijed i radimo ono što smo zacrtali, i bez ikakvih smetnji. Uzmimo npr. u obzir predsjednika SAD. Iako on ruši svaku branu kojom se njegova vlast ograničava, nitko ga ne može zaustaviti. On ide samo naprijed i radi sve ono što mu mi nalažemo da radi. Kongres nema tu moć da ga zaustavi. On radi ono što mu mi nalažemo, jer on zna da ukoliko se ne bi tako ponašao, mi bi ga momentalno uklonili. Zar ovo nije jedna briljantna strategija s naše strane? Vi nas ne možete tužiti sudu jer nas ne možete vidjeti a i sudovi su pod našom kontrolom. Mi kontroliramo i upravljamo svime, a vi istovremeno ne znate koga napasti. Moram reći da je ova nevidljiva ruka veličanstveno zamišljena i ona je bez premca u cijeloj našoj povijesti. Mi upravljamo svijetom, a svijet ne može čak ni da zna da njime neko upravlja a kamoli to - tko njime upravlja. Pa zar to stvarno nije jedna divna stvar!? U našim medijima mi vam prezentiramo upravo ono što hoćemo da vi radite. Onda, za tili časak, naše male sluge nas poslušaju. Mi možemo poslati američke ili europske trupe gdje god poželimo, kad god poželimo i da učine ono što mi poželimo, a vi ćete biti obavezani da nas slijedite. Koliko vam dokaza još treba? Mi vas možemo navesti da sami poželite da ostavite svoje domove i obitelji i odete u rat, sve po našem naređenju. Jedino što trebamo, to je da vam prezentiramo par kojekakvih gluposti iz predsjednikove kancelarije na večernjim TV vijestima i tako vas možemo zapaliti čime god hoćemo. Vi ne možete raditi ništa drugo do ono što vam mi nalažemo. VAŠ UZALUDNI OTPOR Ako itko od vas nam se pokuša suprotstaviti, mi imamo načina da vas ismijemo i napravimo ludim. (…) Što vi možete s vašim oružjem? Jeste li vidjeli što smo napravili u mjestu Waco? Da li je ono skladište oružja pomoglo Davidijanacima? Mi smo vas veoma izdašno oporezovali, a onda iskoristili te vaše pare i napravili toliko napredno oružje kojem se suprotstaviti ne možete. Vaše vlastite pare smo iskoristili da napravimo lance s kojima smo vas svezali, s obzirom da mi kontroliramo i sav novac! Neki od vas misle kako mogu pobjeći ukoliko kupe malo zemlje van grada i zasade tamo povrće u vrtu. Dozvolite da vas posjetim da ćete ipak morati plaćati zemljarinu. Pa dobro, vi to možete nazvati porezom na zemljište, ali taj novac opet ide nama. Vidite, vama novac treba bez obzira što da radite. Ukoliko propustite platiti vašu poresku ratu, mi ćemo vam uzeti zemlju i prodati je nekome tko je poslušniji. Da li stvarno mislite da mi to ne možemo učiniti? Sad samo zamislite kad potpuno pređemo na elektronski sistem plaćanja i kad vas ko stoku implantiramo mikročipovima (koji su već odavno popularno nazvani “žigom zvijeri”), onda nećete moći obaviti ni jednu novčanu transakciju, a da vas prethodno ne skeniramo. Svi vaši podaci biti će pohranjeni u tim čipovima, a mi ćemo u svakom momentu znati sve o vama, gdje ste, što radite, što mislite…i tako dalje… A od vaših para, od poreza, mi ćemo platiti za indoktrinaciju vaše djece u javnim školama koje smo mi osnovali. Mi želimo od njih da odrastu u skladu s našim načinom razmišljanja. Vaša djeca će učiti ono što im mi odredimo da uče, a vi ćete platiti za njihovo obrazovanje. Ta novčana sredstva mi također koristimo i za neke druge projekte koji su nam na pameti, a naši poduzetnici su bogato plaćeni za svoje usluge. Vi možete sumnjati u to da smo mi vlasnici i vaše djece, ili da imamo takvu kontrolu nad njima ali ćete na kraju shvatiti da je to ipak tako. Mi vas uvijek možemo optužiti da zlostavljate svoju djecu, a onda ih možemo i zakonski oduzeti od vas. Ukoliko se vaša djeca ne pojave u školi na indoktrinaciji, mi ćemo vas optužiti za njihovo zapostavljanje, pa ćete ih morati ustupiti nama. Vaša djeca nisu vaša. Ona su naša. Mi ćemo ih cijepiti, a vi ih morate dovesti u bolnicu kad mi to kažemo. Vi to znate i mi to znamo. Uz pomoć naše elektronske trgovine mi možemo vidjeti gdje se nalazite, što kupujete, kakve su vam potrebe i koliko para morate imati da bi ste ih zadovoljili. Što mislite odakle nam dolaze podaci za našu mjesečnu financijsku statistiku? Preko Interneta i drugih izvora mi možemo saznati kakav je način vašeg razmišljanja i sve ono u što vjerujete i o čemu pričate. Vaša vjerovanja su ionako besmislena. Međutim, ukoliko mislite da imate svoje pristalice ili ukoliko mi mislimo da vi možete biti opasni po naš plan, mi imamo načina izaći na kraj s vama. Mi imamo cijelu jednu Pandorinu kutiju sredstava koja nam stoje na raspolaganju. Mi vas možemo povlačiti po sudu i držati u pritvoru onoliko dugo koliko mi to hoćemo. Možemo vam tako iscijediti sav novac koji imate. Mi imamo jedan neiscrpan novčani fond iz kojeg plaćamo naše advokate. Ti advokati su plaćeni od vašeg novca, kojim vi plaćate porez. Vi niste toliko bogati. Mi znamo kako podijeliti, zavaditi i vladati. Koliko smo samo svjetskih državnika srušili ovakvim metodama? Da li vi mislite da nam tako jadni i nikakvi možete predstavljati neku prepreku? VAŠE UZALUDNE ORGANIZACIJE Ukoliko uzmemo u obzir vaše religije i “moralnu većinu,” odmah da kažemo da ta “moralna većina” nije ni moralna, niti je to većina. Mi smo već koristili kojekakve pokrete kako bi ismijali kršćansku vjeru. One lude koji upravljaju tom organizacijom uvijek završavaju sa razbijenim jajima o njihovim glavama. Uz pomoć medija mi možemo preko noći pretvoriti vašu Nacionalnu streljačku družinu u jednu novu radikalnu terorističku organizaciju. Pa zar već nismo okrenuli naglavačke američki konzervativni pokret? Ako to ide nama u prilog, mi možemo iskoristiti konzervativce protiv liberala. To nema nikakve razlike za nas, osim što nam pomaže da vas navedemo da vjerujete kako postoje dvije strane koje se natječu za prevlast. To pomaže da se stvari čine fer i demokratske, jer svako ima pravo na svoj glas; a u stvarnosti, postoji samo jedna strana sa svim vrstama maski na svom licu, ali vi u razloge za tako nešto ne možete da proniknete. Vidite li, mi možemo raditi što god hoćemo, a vi ne možete ništa učiniti u vezi toga. Zar nije razumno to da nas slušate i da nam služite? U suprotnom, biti ćete pojedeni od strane istih onih koji bi trebali da vas oslobode. Vi ne možete biti slobodni. Pomislite kako biste mogli. Mi vas snabdijevamo gorivom. Možemo zavrnuti tu slavinu kad god hoćemo i reći da je to zbog nestašice goriva. Ako vam se pokvari auto, bez nas ne možete doći do dijelova. Mi osiguravamo sav novac kojeg vi koristite. Kad god nam se prohtije mi možemo zaustaviti novčane tokove ili prouzrokovati potpuni raspad financijskog tržišta. Mi možemo narediti predsjedniku da proglasi sav novac bezvrijednim i da uvedemo novu valutu. Tako će se sav vaš novac kojeg ste sakrili u slamaricu momentalno pretvoriti u dim. Treba li vam hrana? Mi možemo prouzrokovati štrajk transportnih kompanija što će prekinuti dostavu hrane do vaše lokalne prodavaonice. Mi vas možemo iscrpiti glađu kad god hoćemo. Vi imate hranu samo zato što smo vam je mi osigurali s našeg stola. Za vrijeme tzv. ‘velike depresije’ mi smo i hranu držali pod kontrolom. Nagomilali smo brda hrane iza ograde i pustili je da se pokvari. One koji su bili gladni tako smo naveli da rade u našim radnim logorima, čak iako je bilo dovoljno hrane da za svakoga. Da li stvarno mislite da nam možete nauditi? Reći ćete da možete nagomilati zlatnog novca prije financijskog raspada. Mi možemo jednostavno donijeti zakon po kome se zabranjuje posjedovanje zlata, kao što smo to već jednom u prošlosti učinili. Ako nađemo zlato u vašem vlasništvu, mi ćemo vam ga jednostavno zaplijeniti, a vas staviti u zatvor zbog kršenja zakona. Za vrijeme svog boravka u zatvoru, morati ćete raditi u našoj zatvorskoj industriji. Mi smo već preko medija formirali jednu lijepu sliku o radnim logorima u našim zatvorima, tako da se nitko još uvijek ne buni. Mi kažemo ljudima da ubojice trebaju platiti za svoje zatvorske troškove. Nitko ne uzima u obzir da mi možemo ako hoćemo zatvoriti tamo npr. - sve uzgajivače paradajza. Donijeti ćemo zakon po kojem zabranjujemo privatne vrtove, a onda ćemo smisliti par naučnih obrazloženja zašto se svo povrće mora kupovati iz naših prodavaonica. Ukoliko netko vidi vas kako ste zasadili paradajz, on će vas prijaviti nama i vi ćete tako završiti na našim poljima, radeći za nas. Oh, glupi nacionalisti, za vas nema bijega jer prije nego što ste se rodili mi smo već isplanirali kako da vas zarobimo. Vaši učitelji i vaši svećenici oblikovali su način vašeg razmišljanja za naš račun tokom mnogih generacija. Vi nemate načina kako da se izvučete iz našeg zagrljaja osim u slučaju da počinite samoubojstvo. Nama time ne možete naškoditi, to će nam samo pomoći da izađemo na kraj sa prekomjernim stanovništvom. Vi nam se ne možete suprotstaviti, pronaći nas, pa čak ni zamisliti ono što smo vam pripremili. Ja samo bacam ovih par mrvica pred vas kako bi shvatili ako imate imalo razuma, da je najbolje da nas slušate i pokoravate se našim naređenjima. VAŠ KONTROLIRANI UM Mi upravljamo Holivudom. Filmovi kao sto su Terrminator i Armageddon, zajedno sa većinom svih ostalih, stvarani su sa jednostavnim ciljem da vas navedu na način razmišljanja koji nama odgovara. Mi smo vas naveli da se oduševljavate nasiljem tako da kad vas pošaljemo da ubijate neke loše momke koje ćemo mi postaviti pred vas, vi ćete to činiti, a da ne trepnete okom. Mi smo vas zasuli kompjuterskim igrama kako bi podučili vaš um umjetnosti ratovanja. Mi smo vas naveli da gledate na našu vojsku i policiju kao na snage dobra, kako bi vas naveli da činite stvari koje su bile nezamislive samo prije nekoliko desetina godina. Naši umjetnički programi su specijalno dizajnirani da vas pripreme da se povinujete, pa čak i pomognete uspostavljanju Novog svjetskog poretka. Star Trek, i ostala filmska umjetnička djela, naučila su vas kako se slušaju i izvršavaju zapovijesti od strane novih internacionalnih vladara. Oh, glupi ljudi, vi ste mislili da vas neko zabavlja, dok ste istovremeno bili indoktrinirani. Ili bolje rečeno, dok vam je bio “ispiran mozak” a vaš um programiran. Uzgred rečeno, da li ste vidjeli najnoviji film Star Wars? Kakvo remek-djelo mentalne manipulacije! Ljudska bića se konfrontiraju sa neopisivim zvijerima svih vrsta i oblika, i to na engleskom jeziku. Baš me interesira gdje su ove svemirske zvijeri naučile engleski? Oh, kolika je količina gluposti kod jednog prosječnog građanina. On nikako da shvati da smo ga doveli u zemlju čuda. (…) Naravno, da bi vas malo opustili, naložili smo našim izabranim predstavnicima da ostavljaju dojam kao da se bore protiv zla i nasilja. To naravno neće riješiti problem nego će samo navoditi ljude da misle kako se svesrdno radi na rješavanju tog problema. Seks i nasilje su stvari koje nam najviše pomažu prilikom uspostavljanja naše kontrole. Ljudi žude za tim i mi to stavljamo pred njih. Na taj način mi ih držimo toliko okupiranim tim stvarima da oni nemaju ni integriteta niti mentalne snage da posvete pažnju stvarno važnim stvarima, koje su sada potpuno prepuštene u naše ruke. Američki predsjednici su nam uvijek bili od velike pomoći. Mi znamo kakvog su karaktera bili ti ljudi, prije nego što ih stavimo na vlast. Tako, kad otkrijemo neke pikanterije iz njihovog privatnog života, sve to onda postaje ideal za našu omladinu. Tako da i to ide u našu korist. Smiješno izgledaju oni koji uzaludno pokušavaju da zbace nekog predsjednika protiv naše volje. Predsjednik ne može biti smijenjen sve dok nam koristi a biti će odstranjen onda kada mi to hoćemo. Ispričavam se ukoliko ovo nije u skladu s vašim sistemom vjerovanja, jedino što vam mogu reći, - vaša vjerovanja su već odavno zastarjela. Zar nemate oči da vidite kako vaše slobode i prava nama ništa ne znače? Vi možete raditi samo ono što vam mi kažemo da radite. Mi uklanjamo predsjednike kad to nama odgovara, a postavljamo ih prema svom nahođenju. Naravno, mi ih samo postavimo pred vas, a vi glasate onako kako mi želimo. Na taj način održavamo kod vas iluziju da imate pravo glasanja, da vas se nešto pita i da imate nekog utjecaja na to tko će da vam biti predsjednik. Mi koristimo sve nacije onako kako to nama odgovora. Svima je poznato da nam se one moraju pokoriti ili ćemo ih, u suprotnom, uništiti. Na sreću, imali smo par buntovnika kao što su bili Saddam i Milošević koji su nam pomogli da pokažemo svjetskim liderima što ih čeka ukoliko nam se ne pokore. Slava i spas se jedino nalaze u slijeđenju naših ideja i izvršavanju naših naređenja. Ukoliko netko odbije da nam se povinuje, rezultati će biti tragični. Ja bih želio da izbjegnete tragičan kraj, ali ako ga i ne izbjegnete, to neće biti nikakva šteta za nas. Vas slučaj će biti koristan kod rješavanja problema prekomjerne naseljenosti na ovoj planeti. VAŠ UZALUDNI OTPOR NAŠOJ DOMINACIJI Ukoliko neki od vas misle da nam mogu naškoditi tako što će tu ili tamo postaviti neku bombu, grdno se varaju. Nama tako nešto ne može naškoditi, čak nasuprot. Mi ćemo to odmah iskoristiti da uvedemo dodatne mjere za kontrolu ljudi, odnosno, ograničavanje vaših sloboda. Mi volimo kad se vi bunite i dignete nešto u zrak. Uostalom, ako to ne učinite vi, onda mi to sami uradimo. Pa, nije valjda da i vi mislite da je tamo neki Osama bin Laden organizirao iz neke avganistanske pećine onaj napad na Svjetski Trgovinski Centar i Pentagon?! Hmm, nestašna medija. Zar niste primijetili kojom su brzinom nakon toga doneseni svi oni zakoni kojima smo sveli vaše slobode na minimum? Naravno, ti zakoni su bili pripremljeni još mnogo ranije. Vidite li sada da nam ne možete ništa? Što se više otimate, mi ćemo vas morati više pritiskati. Naše carstvo je carstvo novca. Uhh pardon, moramo priznati da se tu u stvari radi o jednom carstvu-bez-novca. Možda se na prvi pogled ne vidi nikakav humor u ovoj tvrdnji, međutim, ono što smo vam mi dali to je samo komad papira ili neki brojevi na kompjuterskom ekranu koje smo nazvali novcem. On u stvari nema nikakvu podlogu i ne znači ništa drugo osim ono što mi za njega kažemo da znači. Mi ga pravimo iz ničega, mi ga štampamo, posuđujemo ga uz interes, mi mu dajemo vrijednost ili mu oduzimamo vrijednost. Sve stvari koje su u vezi s novcem, nalaze se u našim rukama. Razmislite o tome. Što je to što vi možete poduzeti protiv nas, bez para? Ako se budete bunili, mi ćemo vam zalediti bankovni račun ili skinuti “pare” s njega. Konfiscirati ćemo svu gotovinu koju imate kod sebe. Mi smo napravili toliko mnogo zakona na vašoj ravni postojanja, da vi sada jednostavno ne možete živjeti bez novca. Čak ne smijete ni kampirati na državnom zemljištu duže od 2 sedmice, a za dvije sedmice se ne može uzgojiti povrće. Još malo pa ćete morati imati dozvolu, koju ćete morati platiti, da bi ušli u bilo koji nacionalni park. Donijeli smo zakone po kojima ne možete živjeti ni u auto-prikolici na jednom mjestu duže od jednog određenog perioda, nakon čega morate da se izmjestite. Pa niste valjda pomislili da ćemo dozvoliti čovjeku da živi negdje besplatno?! NAŠ ZAKLJUČAK Da li vam je sada jasno zašto se svjetski lideri tresu kad se nalaze u našem prisustvu? Mi samo očekujemo od vas da ostanete privrženi našem sistemu i da se ne bunite. Kad kupujete kuću, ne samo što nam platite porez za to, nego nam isplatite kroz interes na kredit još mnogo više. Tako vi na kraju, uzimajući interes u obzir, platite za vašu kuću dva do tri puta više nego što ona stvarno vrijedi. Sav taj novac završava u našim rukama. Mi želimo da se vi smatrate slobodnim te da vam tako ne pada na pamet da tražite istinsku slobodu. Sve je to razlog zašto smo napravili sve ovako kako smo napravili. Vi ste naša svojina. Mi vam nećemo dopustiti čak ni da nešto kupite ili prodate, sve dok se ne podvrgnete našem autoritetu. Ukoliko nas tužite sudu, izgubiti ćete. Ukoliko budete koristili nasilje, završiti ćete u nekom od naših radnih logora, radeći u našoj zatvorskoj industriji. Vama treba naš novac, vama treba naša zabava, naše gorivo, i druge pogodnosti kako bi mogli funkcionirati, jer kad njih nemate, vi se osjećate ugroženim. Tako smo vas doveli do točke kada vam ne preostaje ništa drugo nego da se podčinite našoj volji. Potpis: (potpisa nema) Izvor: http://brlogar.blogger.ba/ -------------------------------------------------------------------------------- P.S. o ovim stvarima razmišljao sam jako dugo, ali sve dok nisam pročitao ovaj odličan tekst u kojem je izrečeno apsolutno sve, s jasno vidljivim dokazima, nisam o tome progovarao. Koliko god nam to teško palo, ovaj tekst govori istinu. Postoji li način kako djelovati izvan sustava, djelovati bez da direktno ili indirektno pomažemo Novi Poredak? Anarhizam je odlična (i jedina moguća) alternativa ovom sustavu, ali kako do njega doći..? Zalud sve anarhističke teorije do sada, možemo ih slobodno odbaciti jer kao što uviđate, one nemogu promijeniti apsolutno ništa, Oni kontroliraju svaku poru društva. Neke od tih teorija nažalost još žive u 19. stoljeću. Teoretičari anarhističke orijentacije koji su se zasada jedini približili odgovoru na ovo pitanje (ili barem shvatili da ipak živimo u 21. stoljeću) su Hakim Bey i John Zerzan. Ali nemojmo se zavaravati, njihove knjige ipak koštaju, mi ih plaćamo a porez ide Njima, i da se nekim slučajem knjige dijele besplatno, materijal za izradu košta (papir, tinta, etc.), te porez opet ide njima. Ukoliko se netko odvaži sam praviti materijale, mora platiti hektare zemlje na kojima može uzgajati šume iz koje će proizvesti dovoljno papira. Divnog li čuda - novac opet ide njima. Jednostavno rečeno, Oni su lihvarstvo doveli do savršenstva, gotovo do umjetnosti. Daleko od očiju, daleko od srca...ali ja vjerujem. Vjerujem da ne postoji ništa savršeno, pa tako ni oni nisu savršeni. Neke slabe točke moraju imati, a naš je zadatak gospodo draga da te slabe točke tražimo inače smo prokleti za sva vremena, bez mogućnosti ispravka...

- 04:00 - Komentari (9) - Isprintaj - #

26.04.2007., četvrtak

iNO PASARAN!

U Iževsku je ubijen 18-godišnji antifašista Stanislav Korepanov 18-godišnji antifašistički aktivista Stanislav Korepanov, zadobivši teške povrede u tuči sa neonacistima u Iževsku 27. marta, podlegao je ranama u bolnici u dva sata ujutru, 31. marta. Njegov prijatelj prepoznao je jednog od ubica. O četvorici neonacista, uhapšenih istog dana kada je izbila tuča, za sada se ništa ne zna. Tuča u kojoj je Stanislav Korepanov zadobio teške povrede, od kojih je i preminuo, zbila se u Pionirskom parku u Iževsku, oko 23 časa 27. marta. Kako prenosi iževski dnevni list “Dan”, grupu skejtera je napala, nadmoćnija po snazi, grupa naci-skinhedsa. Stasa Korepanova pretuklo je sedmoro naoružanih neonacista. U toku te noći, 28. marta, on je više puta operisan na neurohirurškom odeljenju, ali je njegovo stanje i dalje bilo krajnje neizvesno: otvorena povreda glave, nagnječenje mozga, naprsnuće lobanje, ozlede temenog i potiljačnog dela glave, koma. Stas nije prva žrtva neonacista u Iževsku. Februara 2004. godine veliki publicitet imao je slučaj batinanja Olega S. od strane ultradesničara, koji se maltene cijele godine oporavljao od povreda glave zadobijenih tom prilikom. Sudski pretres tog slučaja razvlačio se duže od godine dana, no i inače se sud u kažnjavanju politički motiviranih zločina koje vrše desničari, ne pokazuje naročito ažurnim. Napadi neonacista se, u međuvremenu, nastavljaju. U augustu 2006. godine jedan tinejdžer antifašista je uboden nožem, ali je postupak obustavljen zbog “neidentificiranja izvršioca”. Međutim, dok nije došlo do ubojstva u Iževsku, na tome nije rađeno. Stanislav Korepanov je dopunio tužan spisak mladih antifašista koji su stradali od ruku neonacista. 13. novembra 2005. godine u Sankt- Peterburgu je ubijen 20-godišnji muzičar benda “Sandinjista!”, student Filozofskog fakulteta Sankt-peterburškog Univerziteta, Timur Kačarav, a 16. aprila 2006. godine u Moskvi je stradao njegov vršnjak Aleksandr Rjuhin. Obojica su ubijeni nožem. Zbog ubistva Timura Kačarava i Aleksandra Rjuhina izvršena su hapšenja, ali sudovi još uvek nisu zasjedali zbog ovih slučajeva. 14. januara 2007. godine aktivista kolektiva “Hrana, a ne oružje” Peterburđanin Ivan Jelin je za dlaku izbjegao smrt - njemu je naneseno više od 20 uboda nožem. 3. i 10. decembra 2006. godine u Sankt-Peterburgu neonacisti su izvršili napad na antifašiste, učesnike u protestima (3. decembra) i akciji deljenja hrane beskućnicima (10. decembra). 28-ma stanica milicije Sankt-peterburske milicije nije pokrenula postupak protiv napadača, međutim postupak je kasnije pokrenut ali protiv antifašista koji su se branili. Sahrana Stanislava Korepanova, stradalog u Iževsku od udaraca nanesenih od neonacista, bit će u utorak, 3. aprila 2007. Vječna uspomena svim žrtvama nacističkog terora! Počivajte u miru. Nećemo vas zaboraviti. izvor:kontrapunkt

- 13:24 - Komentari (6) - Isprintaj - #

28.01.2007., nedjelja

DVI-TRI RIČI O RODNOM GRADU

Split, to jedinstveno mjesto smješteno podno Mosorskih i Kozjačkih klisura, a s druge strane okružen morem i okupan mediteranskim suncem, taj grad sa svojom nekoć jedinstvenom kulturom i specifičnim mentalitetom danas nažalost sve više i više gubi svoju orijentalnost i u fundamentalnim točkama gubi bitku na dva fronta – s neoliberalizmom koji ga pomalo preuzima i gnječi u svojim pohlepnim raljama, te s već odavno započetim procesom «poseljačivanja» otkad je nakon 2. svjetskog rata zbog nejednake razvijenosti postao jedinim mjestom u svojoj županiji na kojem se moglo dobiti šansu za pošten život, zbog naglog ekonomskog razvoja. Prvo ću se osvrniti na ovaj problem, koji je po meni danas čak i izraženiji negoli onaj vezan uz globalizaciju, a i želim se držat nekakvog kronološkog reda. Dakle, nakon 2. svjetskog rata i oslobođenja Dalmacije od fašizma, Split postaje glavni grad regije i u njega se ulaže više novca, dok općenito sela i Zagora tj. njegovo zaleđe pomalo propadaju. Također se zbog blizine s Hercegovinom počinje doseljavati i od tamo. Tada počinje val iseljavanja i naseljavanja na šire područje Splita, pošto se tada uglavnom sastojao od Velog Varoša, Geta i prostora oko palače, Manuša, Lučca, Bačvica dok su ostalo bila polja i vinogradi. Grad se naglo širi prema istoku i nastaju potpuno nova naselja na području starih vinograda i polja, kao što su npr. Sućidar, Plokite, Brda, Ravne Njive, Mertojak, Trstenik, Kman, a također se razvijaju tada marginalni dijelovi grada kao što Spinut, Meje, Bol, Skalice, Poljud, itd.. Grad se morao suočiti s novim problemom, a to je sudar dviju različitih kultura i mentaliteta, onog izvornog, i onog «vlaškog». Nažalost, zbog puno većeg omjera doseljenika nego fetivih žitelja, počinje taj proces «poseljačivanja». U izvorni splitski dijalekt ulaze razne «tuđice», mijenja se način života, počinje se mijenjati mentalitet samog grada, itd., pa upravo iz tih razloga danas imamo nekakvu hibridnu, mutiranu kulturu, način života, mentalitet,...Oni koji održavaju iole mrvu starog duha u ovom gradu, su nažalost ogromna manjina, i to su uglavnom starije osobe, koje nisu pale pod utjecaj novonastalog fenomena. Rijetko, gotovo nikad nemožemo čuti klape kako pjevaju po uskim kalama kao nekad, rijetko se nađe netko ko drži do splitskog dijalekta, pa da čujemo barenko neku spli'sku u moru «vlaških», rijetko se nađe koja konoba koja poslužuje tradicionalna jela, ali zato umjesto klapa možemo čuti cajke kako se ore iz skoro svakog kafića, na svakom koraku uši nam para milozvučni «vlaški» dijalekt, po gradu usijane glave i razna lica puna mržnje vode glavnu riječ, koja se toliko razlikuju od onih veselih, vedrih, otvorenih, ali i dišpetima sklonim temperamentnim splićanima. Ne idealiziram «fetivu», jer i ona nažalost podrazumijeva patrijarhiju i određenu konzervativnost, ali koliko ja primjećujem to nije toliko izraženo koliko kod «doseljenika» koji po tom pitanju prednjače. Drugi problem je naravno sve veći utjecaj neoliberalizma, pošto se Hrvatska nalazi u tranziciji odnosno liže guzicu americi, NATO-u, MMF-u, raznim globalnim institucijama i korporacijama – drugim riječima neoliberalnom kapitalizmu zbog svoje povijesne i vječne uloge podanika. Tako da se i kod nas događa određena «McDonaldizacija» društva, na svakom koraku možemo vidjeti dućane velikih svijetskih korporacija, u jezik polako ulaze anglikanizmi (engleski izrazi, pošto je engleski univerzalni jezik kapitalističkog svijeta), postajemo kao i ostatak Zapada – bezlična, troma i pasivna masa konzumera koji se jednako kreću, govore, izgledaju, žive...Zbog problema broj jedan Split je postao izrazito konzervativna, ksenofobna i rasistička cjelina, tako da se ovde neoliberalizam slabije i sporije razvija, ulazi na mala vrata reklo bi se. Ipak, nemožemo i nemamo se baš s čim suprotstaviti ovom fenomenu tako da ćemo i mi brzo pokleknuti, nažalost bez ikakvog otpora kakvog možemo vidjeti drugdje u svijetu. Dalmaciju se okreće masovnom turizmu, pa će uskoro i naša obala koju toliko ističemo i hvalimo izgledati poput one u Španjolskoj ili Italiji, što će neminovno utjecati na okoliš, što zbog prevelike naseljenosti, što zbog ekoloških zagađenja. Zanima me što će tada stavljati u turističke brošure kao posebnost naše obale. Možda radioaktivne srdele u mariniranom benzinskom toću? Ili možda tradicionalne kamene kuće na vrhovima 100-katnih staklenih nebodera? Po meni, Split je pokoreni grad, postao je grad – mutant. Možda vam se nedaj-bože učini da sam lokal-patriot s nacističkim svjetonazorom, ali moran vas upozorit da vam se samo čini. Unatoč tome što previše volim mjesto na kojem sam rođen (najviše po prirodnom okruženju), zbog toga ne mrzim druge krajeve, druge kulture, druge rase, druge narode, žene, homoseksualce,...Naprotiv, smatram da su Države kao lažne i licemjerne centralističke zajednice kroz povijest krive za gušenje narodne kulture ( kulture proizašle iz naroda) koja se iz grada u grad, kraja u kraj razlikuje, zbog Države i njenih interesa, društvo se ne razvija jednoliko, te dolazi do prisilnog mješanja kultura i rasta tenzija među među njima upravo zbog te prisile, umjesto da se razvijaju paralelno i jednako. Tu još treba spomenuti Crkvu i njen klerofašizam kao krivca za konzervativnost, mržnju, ksenofobiju, manipulaciju i zadrtost najpriprostijeg puka, te Kapitalizam kao krivca za produbljavanje klasnih razlika i gomilanje bogatstva u rukama nekolicine, širenje ekstremnog individualizma i ubojicu solidarnosti među ljudima, gdje svak gleda «kako spasiti vlastitu guzicu». Ovo novo Sveto Trojstvo razara moderni svijet, pretvara ga u nešto o čemu se prije 100 godina nije moglo ni sanjati u najgorim noćnim morama. Mislim da trebamo sačuvati razlike, jer nas one određuju kao ljude, stvaraju u nama osjećaj posebnosti, ali te razlike se trebaju poštovati, i međusobno surađivati, skupa izgraditi svijet bez prisile i međusobnih tenzija...a to će se dogoditi samo ako srušimo i detroniziramo novo Sveto Trojstvo.

- 16:01 - Komentari (46) - Isprintaj - #

30.10.2006., ponedjeljak

ANARHIZAM U DALMACIJI I ISTRI

- 19:06 - Komentari (23) - Isprintaj - #

26.08.2006., subota

FOOD NOT BOMBS (ilitiga HRANA NE ORUŽJE)

U skladu s mojom amo reć tradicijom (više pokušajima kontinuiranog pisanja) informativnih i edukativnih postova predstavljam vam jednu anarhističku inicijativu, točnije grupu/kolektiv koja je prvi put osnovana 1980. godine za vrijeme okupacije NE (Nuklearne Elektrane op.a) Seabrook. Razlog zbog kojeg pišem upravo o ovoj grupi je nedostatak inspiracije za bilo šta drugo, ali i zbog upoznavanja ljudi radi skorog ponovnog pokretanja ove inicijative u mom gradu. Neki podaci su izvađeni i korišteni iz knjige "Snaga utopije" Dražena Šimleše. Da počnemo, FNB je zapravo praktičan protest protiv enormnog trošenja novca za vojne potrebe, dok svaki dan sve više ljudi gladuje (1998. godine u svijetu je prodano oružja u iznosu od 56 milijardi dolara, a SAD su same prodale oružja za nešto više od 26 milijardi dolara). Osnovni principi FNB-a su predanost nenasilju, slobodan i neograničen prisup vegetarijanskoj hrani (velikim dijelom jer se mesni proizvodi lako kvare te samim tim stvaraju dodatne probleme u pripremanju i nabavljanju takve hrane) te sklonost nehijerarhijskom lokalnom organiziranju. Hrana se prikuplja iz skladišta, trgovina prirodne hrane, pekara, tržnica i ostalih mjesta gdje je hrana u dobrom stanju, ali više nije za prodaju zbog krivog oblika ili sličnih razloga. Takva strategija recikliranja hrane najbolje dokazuje da nije problem u pomanjkanju hrane, već u njenoj distribuciji. Pošto se vlast vodi po logici - daleko od očiju, daleko od misli - FNB je napadan zbog služenja besplatne hrane u javnim parkovima ili prometnim trgovima. Javna direktna akcija smatra se temeljem djelovanja ove inicijative/grupe, te su zato i odbijali mnoge pokušaje "pripitomljavanja" kada su im vlasti nudile prostorije za rad. U FNB-u su to odbili jer ne žele biti dio politike socijalne pomoći kroz javne kuhinje zanemarujući stvarne uzroke rastućeg siromaštva u svijetu. Jedna zanimljivost vezana za ovu grupu je kad su aktivisti i aktivistice FNB-a potajno snimali kamerom kako policija uzima deke beskućnicima (u Kaliforniji su još uvijek na snazi i zakoni iz '30-ih godina velike depresije, koji zabranjuju nošenje vreća za spavanje ili dekice) i baca ih u smeće, ali i druge oblike maltretiranja (5.000 ljudi je globljeno zbog spavanja po parkovima), pa su te snimke pustili na televiziji. Gradonačelnik je poludio i naredio hapšenja. Petnaestero ljudi je uhapšeno s opužbom za težak zločin: zavjera dijeljenja besplatne hrane (?!). Inspektor policije zadužen za aktivnosti FNB-a izjavio je pred TV-kamerama 1993. godine kako aktivnosti FNB-a smatraju političkim stavom protiv kojeg će upotrijebiti odgovarajuća sredstva. Na nama preostaje zapitati se u kakvom to društvu "demokracije" živimo i kakav nam je životni standard kada se dijeljenje besplatne hrane onima kojima najviše treba, onima koje je vlast zanemarila (a takvih je puno) smatra radikalnim političkim djelovanjem i protiv kojega država upotrebljava sankcije ravne onima protiv najokrutnijih zločinaca, jer očito državi nije u interesu da se njeno prljavo rublje iznosi pred javnost, na ulicu i u medije...bitno je održati stanje prividne slobode i blagostanja pod svaku cijenu, jer bi se u protivnome ljudi mogli čak i pobuniti i tražiti ono što im pripada, a to nije poželjno ni pod koju cijenu, pa ni cijenu ljudskog života. Od početka rada ove grupe, gradske vlasti su potrošile milijun dolara na svoje akcije i odobrile preko 700 hapšenja, zaplijenjeno je 15 kombija za prevoz hrane, 47 stolova za literaturu, nepregledna količina hrane...Mnogi ljudi su ozlijeđeni i prebijeni, a aktivistice su ponižavane prisiljavanjem na skidanje pred policajcima. Unatoč dugo vremena policijske i državne represije nad ovim grupama danas u svijetu postoji preko 170 autonomnih FNB grupa. INICIJATIVE NA PROSTORU HRVATSKE Kako i po cijelom svijetu, u Zagrebu 2002. godine nastaje Hrana, a ne oružje po uzoru na Food Not Bombs, iako su se i prije događale akcije pod istim imenom, no zapravo nikada nije došlo do stvaranja same grupe. Osnovna ideja ove grupe je pokazati koliko hrane se bespotrebno baca (hrana koju pripremaju je prikupljena ili donirana), ali i direktnim djelovanjem pokazati solidarnost i pružiti pomoć najsiromašnijem dijelu društva baš kao kod FNB-a. Tjednim akcijama dijeljenja hrane na ulici (to su prvenstveno javni prostori gdje je protok ljudi velik) i povremenim sudjelovanjima na raznim drugim javnim manifestacijama su podijelili na tisuće toplih obroka, a svojim akcijama potaknuli su Z.A.F. (Zadarski anarhistički front) i R.A.I. (Riječku anarhističku inicijativu) na slične akcije u svojim gradovima, čime se aktivnost HNO-a pokazala nadasve prihvatljivom, jednostavno izvedivom i, nažalost nužnom u našem društvu. Uz ove tri čvrsto oformljene grupe, projekt Hrana ne oružje se po potrebi organizirao i u ostalim gradovima, između ostalog i u Splitu za neke određene manifestacije iako nikad nije došlo do stvaranja jedinstvene grupe, no i na tome se radi. Osim na samo siromaštvo, kroz djelovanje ovog projekta se ukazuje i na druge društvene probleme, a već iz samog imena je jasno da se na vrlo direktan način skreće pažnja na pitanje naoružanja (kako na lokalnoj, tako i na globalnoj razini) i odnosa izdvajanja novca za socijalnu skrb i izdvajanja za vojne potrebe.Tako da uz sam socijalni karakter projekta značajno mjesto zauzima i politički. UPDATE: Akcija i više nego uspješno završila! Od ideje da se uopće pokrene opet ova akcija (FNB se u Splitu radio samo par puta, kao podrška prosvjedima), do same realizacije uključen je dosta velik broj ljudi, koji su žrtvovali svoje slobodno vrijeme, znanje, vještine da bi sve uspjelo. Hvala svima koji su na bilo koji način pomogli (da idem sastavljat listu zahvalnicu nebi stala na ovaj blog!), od crtanja transparenata, kopiranja letaka, zajebavanja sa svima nam mrskom birokracijom, kuvanja, nabave i prijevoza hrane, razglasa i muzike, do ostalih mnogobrojnih detalja... Ljudi su podržali ovu akciju, podjeljen je velik broj ukusnih obroka i letaka, poruka je uspješno prenesena, svi su bili zadovoljni, neki i iznenađeni što se uopće dijeli hrana besplatno, čak su se i oni koji su nas došli zajebavat uključili i pomogli koliko su god mogli - svaka čast! McDonalds je za vrijeme trajanja naše akcije (od 12-15h) zjapio prazan, tako da smo postigli što smo i namjeravali - upozoriti na štetnost njihove hrane, ali i pravog lica multinacionalnih korporacija koje uništavaju život, bilo ljudski ili životinjski. Neću sastavljat nikakvu recenziju akcije, jer vas je dosta koji čitaju ovaj blog bilo na samom mjestu događanja, a za one izvan Splita - dogovorit ćemo se! (uostalom imate kratke izvještaje u Slobodnoj Dalmaciji i Metro Expressu, pa pogledajte) =)) Nakon što smo probili led (jer ipak je većini, kako nama tako i ostalim ljudima bio prvi put u nekoj takvoj akciji tako da sad znamo kako sve ide), nastavljamo s akcijama jednom mjesečno, jer definitivno postoji potreba za to, a mi imamo volje, snage i sredstava za dalje. Do sljedećeg puta, veliki pozdrav svima!

- 01:52 - Komentari (65) - Isprintaj - #

14.05.2006., nedjelja

NAKON DUGO VREMENA...

...pasivnog izbivanja vraćam se na scenu u velikom stilu he he!!Pitate se sigurno zašto nisan toliko pisa,neki kažu da san želia oborit rekord komentara,neki nešto drugo,al nisu u pravu...Dosta je tu razloga bilo od kojih su neki delikatniji i intimniji pa ih nebi iznosija,al jedan razlog ipak mogu.Naime skuplja san vjerovali vi to ili ne materijal za moj sljedeći post koji bi treba razjasnit neke stvari,usuđujem se reći demistificirati nagađanja mnogih koji su neinformirano nagađali i virujte mi bilo je teško skupit i najmanju informaciju...Razlog je vjerojatno u političkom neslaganju ili pak pokušaju zataškavanja...Jesan vas zbunia?!Ma valjda nisan,riječ je o jednom splitskom nogometnom klubu da vam olakšan muke.Ovaj je post dakle posvećen svim anarhistima unutar granica naše države,ali da nebuden nacionalno ograničen,generalizirat ću pa ću ga posvetit svima...kozmopolitski...svim radnicima koji su ga stvorili,svim navijačima koji su ga bodrili,i onima koji će ga bodrit u budućnosti...Do sljedećeg čitanja,SALUT! HRŠD "ANARH" SPLIT (danas NK Split) ...bilo je to davne 1912. godine,godine socijalnih nemira,borbe radnika za svoja prava,stanja kolektivnog siromaštva...Anarho-sindikati bili su u to vrijeme bili jako zastupljeni kod radničke klase jer svojom borbenošću uspijevaju privući velik broj nezadovoljnih radnika koji su bili razočarani "žutim sindikatima" tj.običnim sindikalnim organizacijama...Očito taj val anarhizma nije zaobišao ni naš grad,tada malo naizgled idilično priobalno mjestašce...Varoš je bio težački i radnički splitski predio koji je tada najsiromašniji,prenapučen je,ljudi doslovno žive zbijeni jedan uz drugoga-plodno tlo za širenje radikalnih političkih ideja...U ljeto te vrele 1912. nekolicina mladića tada učenika odlučilo je osnovati nogometni klub.To su i učinili...Anarh je osnovan u Plinarskoj ulici 16.07. ali se registrirao tek 25.07. a za osnivača se uzima Šime Rosandić koji je jednom prilikom izjavio:"Mi učenici Muške zanatske škole-maranguni-odlučili smo osnovati nogometni klub.Igrali smo za gušt,ali i iz protesta prema svakom zlu.Dugo smo smišljali kako dati ime klubu,meni je prvome palo napamet ime-Anarhist!poslin smo ga skratili u Anarh.Učinilo mi se da je to najbolje ime jer je ono u sebi imalo i-ništa drugo!A šta drugo?E neka to drugi misle!".Od samog početka promijenio je dosta imena,al se od Drugog svjetskog rata (u kome gine cijela postava kluba koja se pridružila NOB-u u obrani zemlje i rodnog grada od fašista ali i domaćih izdajica) zove Radnički Nogometni klub Split-do dana današnjeg.Poznato je da ga ni jedna vlast nije voljela,u prvom planu uvijek je bio Hajduk.Zlatne dane klub doživljava u sezonama 1957/58. i 1960/61. kad igra u Prvoj ligi,ali nije tajna da su i onda neki čelni ljudi grada jedva dočekali da Split ispadne iz Prve lige...Ništa bolje nije ni u samostalnoj Hrvatskoj jer je također daleko od žarišta zanimanja vlasti (šta je po meni i jednin dijelom dobro),a od 2002.god Split je u stečaju.Doživio je rezultatski fijasko ispavši u Četvrtu ligu u kojoj igra i danas.Sramota ovog grada je da je dozvolio da se jedan kultni,jedini uz Hajduk splitski nogometni klub skoro pa ugasi,al neboj se Splite-Crveni Đavoli su uz tebe! LOS FASTIDIOS - Antifa hooligan Come on come on Come on come on Come on come on Antifa hooligans! in the streets on the terraces we are singing and we scream All our rage for the nazi scum we are coming start to run Come on come on Come on come on Come on come on Antifa hooligans!

- 22:37 - Komentari (146) - Isprintaj - #

25.03.2006., subota

MOJ POGLED NA DRUŠTVENU TEORIJU ZVANU ANARHIZAM

Eto vidin da van falin ljudi,pa se odlučih napisat nešto pametno,a opet informativno i obrazovnog karaktera.Pošto san se zadnje vrime počea zanimat za detaljnije učenje o anarhizmu,odlučia san to uzet za temu jer mi je dosta pisanja nekih žvrljotina...Želin da se rašćiste neke stvari vezane uz ovaj pojam jer previše ljudi ima s predrasudama u vezi anarhizma pa želin i ja malo doprinijeti tom nekom rasčišćavanju jer sam i sam bia u zabludi dok mi neki ljudi nisu objasnili par stvari,pa san se bacia na čitanje.I doša do nekih saznanja...Tek san sada uvidia koliko san ima pravocrtno razmišljanje i koliko san odbija prihvatit neke činjenice.Al očito ima i spasa za mene.Ovaj je post,ka šta san i reka prvenstveno obrazovnog karaktera i neželin neke glupe komentare tipa:"sad si ti veliki anarhist kad si napisa par stvari"i sl.jer ovin ja samo dajen svoje viđenje tog pojma,bez ikakvih opredjeljivanja.Druga je priča koliko ga smatran legitimnim i prihvatljivim al nećemo o tome.Pa evo guštajte i saznajte štagod novog ako neznate. ANARHIZAM (grč.an-bez,arho-vladati) Anarhizam kao društveno socijalna teorija je nastala puno prije Sex Pistolsa koji su preuzeli slovo A kao svoj logo poistovjećujući se s pokretom koji postoji još od 19. stoljeća.Anarhizam se protivi bilo kakvom obliku autoriteta,u početku je to bila Država i njen sistem,a danas je usmjeren i na borbu protiv Kapitala,tj.kapitalizma jer znamo svi da danas novac određuje čovjeka,simbol je moći i autoriteta i čak je iznad Države.Država ga štiti zbog vlastitih interesa.Kapitalizam je danas nastavak feudalizma,jer su masoni i milijarderi iznad vladara bilo kakve vrste kao šta su u feudalizmu bili iznad kralja.Njihova moć i utjecaj u svijetu daleko je iznad politike.Anarhizam teži ostvarenju potpune slobode pojedinca jer smatra da se čovjek pritisnut bili kakavom obliku autoriteta nemože u potpunosti razviti,dakle na pojedincu je da radi ono što je najbolje za njega ali i za društvo.Od svog nastanka pa do danas nije se mijenjajo u suštini iako postoje različiti stavovi kako doći do takvog društva od nasilnog do nenasilnog,pa postoje različite grane kao što su anarho-sindikalizam,anarho-feminizam,anarho-pacifizam,itd.ali svi se bore za jedan cilj-društvo bez hijerarhije i bilo kakvog oblika vlasti nad čovjekom,tj.potpunu jednakost i ravnopravnost za sve ljude bez obzira na vjeru,spol,rasu,i ostale različitosti.Za razliku od ustaljenog mišljenja anarhija je stanje reda bez vlasti i mira bez nasilja,a ne nekakvog kaosa i rasula.Ima nekih sličnosti između anarhizma i marxizma a to su samouprava radnika,besklasno društvo,solidarnost,al se za razliku od anarhizma komunizam oslanja na autoritet i kult ličnosti,tj.na vladavinu jednog vođe ili partije što je anarhizmu totalna suprotnost.Anarhističko društvo bi se temeljilo na direktnoj demokraciji,tj.javnom glasovanju,što znači da bi narod izravno odlučivao o pitanjima koje ih se tiču bez birokracije i parlamenta koji ustvari nemaju nikakvog učinka i koče bilo kakvu volju naroda.Svaka osoba,svaki postupak podložan je kritiziranju da bi se spriječilo ponovno uspostavljanje autoriteta tj.nametanje volje pojedinca ili pojedine grupe koja bi prerasla u političku partiju i time ponovno uspostavila stari oblik vlasti čovjeka nad čovjekom.Ono što čini anarhizam bogatim i šarolikim je ta razlika stavova i mišljenja za razliku od autoritarnih oblika koji pojedinca gaze pod izlikom dobroga za kolektiv.Anarhizam nije točno određen već se nadopunjuje i širi,on je dinamičan sustav misli kojeg izgrađuju pojedinci.On nam pruža potpuno nove poglede na život,al ako ga želimo prihvatiti moramo se prvo riješiti zapreka u vlastitim glavama,jer anarhija počinje upravo tu,pa tek onda na okolini.Tek kad prihvatimo ovu teoriju bit ćemo spremni za istinski slobodno društvo,za društvo bez prisila,bez sustavnog ugnjetavanja,bez vlasti,bez granica,bez vojske,bez policije...Možda je ostvaranje tog cilja blizu a možda miljama daleko,sve ovisi o nama.

- 14:44 - Komentari (145) - Isprintaj - #

05.02.2006., nedjelja

EPPUR SI MUOVE!

- 20:32 - Komentari (29) - Isprintaj - #